Obrazovanje nema jednog dionika. Škola, ustanova ili obrazovna organizacija ima posla s upravom, vijećem za sudjelovanje, roditeljima, učenicima ili studentima, nastavnicima, inspekcijom i ponekad općinom ili ministarstvom u pozadini. Nijedna od tih strana nema samostalnu ovlast, a ipak svaka od njih ima pamćenje koje traje duže od prosječnog mandata uprave. Roditelj koji se prije pet godina nije osjećao saslušanim, toga se još sjeća kada škola najavi nešto novo. Nastavnik koji je vidio da je odluka vijeća za sudjelovanje propala, sljedeći put računa da će se to ponoviti.
Taj odnos između formalne moći i stvarnog pamćenja je ono što ovaj sektor razlikuje od tržišta na kojem kupac jednostavno odlazi. U obrazovanju nitko ne odlazi. Roditelji ostaju, nastavnici ostaju, zajednica ostaje. Ono što se nagomilava nije gubitak prihoda, nego nakupljanje sjećanja na ono što je rečeno i nije učinjeno.
Onaj koji radi u školskoj upravi ili obrazovnoj organizaciji, često ima jasnu sliku o tome gdje je napetost: previše administrativnog opterećenja, premalo sredstava, težak odnos s inspekcijom. Ta slika nije neistinita, ali nije ni potpuna. Ona govori nešto o tome što uprava doživljava, ne o tome što doživljava roditelj, nastavnik ili učenik kada se isto to administrativno opterećenje pretoči u odluku koja ih se tiče.
Trust Baseline stavlja te dvije slike jednu pored druge: interno ispitivanje kod menadžmenta i eksterno ispitivanje kod strana na koje to utječe. Ne da bi se utvrdilo tko je u pravu, nego da bi se razlika učinila vidljivom. Ta razlika je prvi rezultat, a ne prosudba o tome tko bolje funkcionira.
Ova stranica opisuje s kim se vodi razgovor, ne što će te strane o tome misliti. Mi mjerimo razliku između onoga što menadžment misli i onoga što se govori. Ne znamo što roditelj, nastavnik ili učenik misli sve dok to sam ne kaže. Svaka pretpostavka o tome, koliko god dobro utemeljena, ostaje pretpostavka, a nije mjerenje.
U obrazovanju se rijetko žali na veliko ulaganje koje nije provedeno. Pamti se da je ravnatelj obećao vratiti se s odgovorom na pitanje vijeća za sudjelovanje, a to nikada nije učinio. Pamti se da je nastavniku obećano da će pilot-projekt biti evaluiran, a ta evaluacija je tiho nestala. To nisu velike stvari. To su male obveze koje nisu ispunjene, a one koštaju više povjerenja nego ambiciozan plan koji nikada nije provedbem doveden do kraja.
Zbog toga je praćenje obveza (commitment-tracker) dio ovog instrumenta. Ne kako bi se izmislila nova obećanja, nego kako bi se pratilo koje obveze već postoje, prema kome, i jesu li ispunjene. Organizacija koja nema taj pregled, obično više ne znа ni točno što je nekad rečeno kome.
Odnos između uprave i zajednice u obrazovanju mijenja se sporo, ali se mijenja. Škola koja mjeri jednom i ostavi to tako, vidi fotografiju jednog trenutka, ne smjer u kojem se stvari kreću. Ritam signala određuje u kojem se trenutku ponovno pita što se događa, tako da razlika između interne i eksterne slike ne postane vidljiva tek kada je već narasla u sukob u vijeću za sudjelovanje ili pismo zabrinutih roditelja.
Ovo je opis instrumenta koji je u izradi. Ne postoji savjetnik koji dolazi, ni izvještaj s ocjenom, ni izjava o tome što bi vaša konkretna organizacija trebala učiniti. Onaj koji želi s time raditi, može se prijaviti na listu čekanja. Ne nudi se ništa što je već sada spremno za korištenje, i to se ovdje ne prikazuje drugačije nego što jest.
Odnos između moći i pamćenja izgleda različito u svakom sektoru. Onaj koji želi znati kako taj odnos funkcionira u organizaciji s puno kontakta s kupcima na prodajnom prostoru, može pročitati s kim trebate razgovarati u trgovini na malo. Onaj koji ima posla s dozvolama, lancima i dobavljačima uz goste, pronalazi polazne točke u s kim trebate razgovarati u ugostiteljstvu. A onaj koji radi u sektoru u kojem se tehnički sustavi i ljudska očekivanja susreću, može nastaviti čitati u s kim trebate razgovarati u IT sektoru.
Onaj kome je jasno s kim treba razgovarati, često naiđe na sljedeće pitanje: koliko vremena zapravo preostaje da se ti razgovori dobro vode. U obrazovanju velik dio kapaciteta odlazi na izvještavanje, odgovornost i administraciju oko istih tih dionika: inspekcije, zajednice, uprave. Radna analiza (werkscan) tvrtke FTE TO AI izračunava po zadatku koji dio tog posla može preuzeti AI, ne kao zamjenu za sam razgovor, nego kao način da se vidi gdje se oslobađa vrijeme za razgovor koji ipak mora ostati osoban.
Vraag maar. Het interessantste antwoord komt meestal van wie u nog niet heeft gesproken.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.