Energetski sektor ima svojstvo koje malo drugih sektora dijeli: gotovo ništa se ne može ostvariti bez da više strana istovremeno pristane. Vjetropark, jačanje mreže, toplinska mreža — odluka nikad nije u rukama jedne strane. Stanovnik u okolici može zaustaviti dozvolu, operator mreže može projekt godinama čekati na kapacitet, a pokrajina može donijeti prostornu odluku koja nema ništa s vašim projektom, ali ipak određuje njegov ishod. Odnos između tih strana nije odnos kupca i dobavljača, već međusobne ovisnosti: vi njih trebate da biste gradili, oni vas trebaju da bi tranzicija uspjela.
To pitanje "s kim biste trebali razgovarati" čini težim za odgovoriti nego u sektorima s jasnijom hijerarhijom. Ne postoji fiksan redoslijed. Strana koja danas izgleda najmanje utjecajna, sutra može biti strana koja odgađa postupak izdavanja dozvole.
Onaj koji poreda dionike u energetskom sektoru, vidi otprilike četiri kategorije, i upravo je mješanje tih kategorija ono što stvar čini teškom.
Prva je stanovnik u okolici ili lokalna zajednica: ljudi koji nemaju formalnu ulogu u donošenju odluka, ali koji dominiraju razgovorom čim projekt postane vidljiv. Što oni točno očekuju, često nije poznato prije nego se razgovor vodi; o tome postoji posebno pitanje o tome što stvarno želite znati od stanovnika u okolici prije nego pretpostavite što oni misle.
Druga kategorija je izvedbeni lanac: izvođači, instalateri, operatori mreže. Oni nisu gledatelji, već su suizvođači, i njihovo povjerenje u vaše planiranje i vaše obveze određuje hoće li projekt biti dovršen na vrijeme. Onaj koji djeluje u tom lancu, prepoznaje mnogo od dinamike koja vrijedi i za strane opisane u pitanju s kim biste trebali razgovarati u instalacijskoj branši, gdje vlada ista napetost između planiranja i povjerenja.
Treća kategorija je davatelj dozvole i nadzorno tijelo: općina, pokrajina, država, operator mreže kao javna strana. Njihov tempo nije predmet pregovora na način na koji to jest komercijalni odnos.
Četvrta kategorija je manje vidljiva, ali ne manje važna: vlastiti zaposlenik, prije svega onaj koji na terenu razgovara sa stanovnicima u okolici i izvođačima i koji zbog toga prvi čuje što se događa. Ono što taj zaposlenik zapaža, posebna je vrsta informacije, razrađena u pitanju što želite znati od zaposlenika.
Privlačno je energetski sektor tretirati kao varijantu graditeljstva ili nekretnina, jer se projekti po obliku preklapaju: kopa se, gradi se, priključuje se. Ali ovisnost o javnoj infrastrukturi — mreži, cjevovodima, izvorima topline — čini razliku. U sektoru nekretnina najvažniji odnos je često onaj s kupcem ili općinom, kako je opisano u pitanju s kim biste trebali razgovarati u sektoru nekretnina; u graditeljstvu težište je više na naručitelju i lancu podizvođača, kako se može pročitati u s kim biste trebali razgovarati u graditeljstvu. U energetskom sektoru pored toga postoji strana koja u nijednom od druga dva sektora nije tako dominantna: operator mreže, koji ne pregovara, već planira, i čiji tempo nije moguće utjecati samo dobrim razgovorom.
Pitanje "s kim biste trebali razgovarati" obično se odgovara na temelju iskustva: kontaktne osobe iz prošle godine, strane koje su najglasnije govorile na posljednjem projektu. To je razumna početna točka, ali nije isto što i znati tko sada ima utjecaj. Interno često postoji fiksna slika o tome koji je dionik najkritičniji, a ta slika nije uvijek jednaka onome što bi sam taj dionik rekao. Tu razliku ne mjerimo pretpostavljajući što stanovnik u okolici ili nadzorno tijelo misli — to ne znamo dok to sam ne kaže — već stavljajući interno istraživanje uz eksterno i gledajući gdje se te dvije slike razilaze. Ta razlika, ne sam razgovor s dionicima, prvi je ishod Trust Baseline.
U sektoru u kojem projekti traju godinama, povjerenje ne nastaje iz jednog velikog događaja, već iz niza malih. Obećana informativna večer koja se ne održi, teže vam se računa nego ulaganje koje ne napravite, jednostavno jer je obveza bila konkretna, a njezino izostajanje vidljivo. To je razlog zbog kojeg pored Trust Baseline postoji i commitment-tracker: ne da bi se izmišljala obećanja, već da bi se vidjelo koja već postoje i jesu li ispunjena.
Ova stranica opisuje s kim ćete se vjerojatno susresti u energetskom sektoru, a ne što te strane misle o vašem projektu. To posljednje nastaje samo iz samog razgovora, potpomognutog ritmom signala koji prati mijenja li se slika. Trust Baseline, tracker i taj ritam su u izradi; onaj koji želi s tim raditi, može se prijaviti na listu čekanja.
Onaj koji jednom zna s kim treba razgovarati, često naiđe na sljedeće pitanje: tko unutar vlastite organizacije za to ima vremena i kapaciteta, i koji dio pripremnog posla — istraživanje, sažimanje, praćenje obveza — može se prenijeti na sustav umjesto na oskudan sat zaposlenika. Na to pitanje odgovara radna skena tvrtke FTE TO AI, koja po zadatku izračunava koji dio posla može preuzeti AI.
Vraag maar. Het interessantste antwoord komt meestal van wie u nog niet heeft gesproken.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.