Općine i regije nisu dionik kao klijent ili investitor. Vijećnik ima portfelj, vijeće koje nadzire, i horizont koji se prekida izborima. Regionalni dužnosnik radi s koalicijskim sporazumom koji se čita riječ po riječ. Onaj tko s ovim stranama ulazi u razgovor bez da to uzme u obzir, dobiva reakcije koje ne odgovaraju postavljenom pitanju. To obično nije nevoljkost. To je druga vrsta logike.
Iza želje za "vođenjem razgovora" s općinom ili regijom često se krije specifičnije pitanje. Vidi li općina vašu organizaciju kao partnera u zadatku, ili kao stranu koja treba isporučiti nešto za što je općina odgovorna? Postoji li podrška na razini uprave, na razini vodstva, ili oboje? Je li vaša tema na dnevnom redu nositelja portfelja, ili tek treba doći na njega? Ova pitanja nisu zamjenjiva. Organizacija koja je dobro pozicionirana na razini uprave ali je nepoznata na razini vodstva, treba drugačiji razgovor od organizacije koja je poznata na razini vodstva ali nailazi na otpor na razini uprave.
Kod komercijalnih dionika, obećanje je često obećanje. Kod općina i regija, obećanje je pozicija u procesu s drugim akterima: vijeće koje mora dati suglasnost, skupština koja može amandirati, upravna organizacija koja izvršava ono što je politički odlučeno i ne uvijek više od toga. Službenik koji zvuči dobronamjerno, može politički nemati prostora. Dužnosnik koji izražava namjeru, u praksi se za to ne može teretiti bez da se to smatra politički nezgodnim. Onaj tko ovaj razgovor vodi kao razgovor s dobavljačem ili financijerom, očekuje jasnost koju upravna praksa ne pruža uvijek.
Ovo je jedan od razloga zašto razgovor s financijerima traži drugačiju strukturu od razgovora s tijelom javne vlasti: kod financijera je okvir ocjenjivanja često učinjen eksplicitnim, kod općine je raspoređen po koalicijskom sporazumu, savjetu uprave i političkoj osjetljivosti trenutka.
Strukturirani razgovor počinje razlikovanjem onoga što pitate službenika i onoga što pitate dužnosnika. Upravnu organizaciju možete pitati o procesu: koji su dokumenti u tijeku, koji odjel je vlasnik, koji je uobičajeni put za temu kao vašu. Dužnosnika pitate o poziciji: kako se vaša tema uklapa u portfelj, postoji li politički rizik povezan s podrškom ili odbijanjem, i u kojem se roku uopće nešto može reći.
Redoslijed pitanja ovdje je jednako važan kao i sama pitanja. Organizacija koja se prvo obraća na razini vodstva bez prethodne pripreme na razini uprave, riskira da dužnosnik zatraži savjet uprave koji još ne postoji, čime stvar stagnira. Organizacija koja ostaje samo na razini uprave, dobiva precizност bez političke težine. Oba puta su potrebna, u redoslijedu koji odgovara temi.
Postoji razlika između općine koja poznaje vašu organizaciju i općine koja podržava vašu organizaciju. Poznatost nastaje ponovljenim kontaktom, prisutnošću na sastancima, sudjelovanjem u procesima. Podrška nastaje eksplicitnim odvagivanjem u kojem dužnosnik nešto stavlja na kocku. Mnoge organizacije zamjenjuju prvo za drugo, i iznenađene su kada se općina koja je uvijek izgledala dobronamjerno, pri konkretnoj odluci pokaže suzdržanom. To nije nedosljednost. To je razlika između dobrog odnosa i političkog rizika koji dužnosnik želi ili ne želi preuzeti.
Ova razlika između slike i stvarnosti upravo je ono o čemu govori zašto se vaša slika razlikuje od one vaših dionika: interna slika odnosa i vanjska stvarnost pozicije kod tijela javne vlasti češće se razlikuju nego kod drugih skupina dionika, upravo jer se dobronamjernost i podrška tako lako zamjenjuju.
Ranjivost ne leži u nedolasku podrške, nego u njezinom povlačenju. Općina koja izrazi namjeru na sastanku i tu namjeru poslije ne može ispuniti jer se politički vjetar okrenuo, narušava povjerenje više od općine koja je od početka bila suzdržana. Za organizacije koje rade s tijelima javne vlasti korisnije je zato pratiti male, provjerene obveze nego graditi na atmosferi razgovora. Ono što vijećnik kaže u neformalnom razgovoru, nije ono što vijeće odluči, a to opet nije ono što skupština konačno utvrdi.
Ova upravna razina razlikuje se od razgovora s nadzornim tijelima, gdje su ovlasti formalno utvrđene, i od razgovora s interesnim udrugama, gdje je članstvo obično presudnije od političke aktualnosti.
Struktura za jasno razlikovanje poznatosti na razini uprave od podrške na razini vodstva, i za praćenje obveza općina i regija sve dok se ne ispune ili povuku, dio je onoga što izgrađujemo. Alat još nije dostupan. Onaj tko ovo želi koristiti čim to bude moguće, može se prijaviti na listu čekanja.
Onaj tko prvo želi znati koliko vremena unutar vlastite organizacije odlazi na ovakvo upravno usklađivanje, izvještavanje i praćenje, za to pronalazi drugi instrument: radni scan FTE TO AI po zadatku izračunava koji se dio posla može prepustiti AI-u, čime se vidljivim čini koliko kapaciteta preostaje za sam razgovor.
Vraag maar. Het interessantste antwoord komt meestal van wie u nog niet heeft gesproken.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.